|
Otišao je čovjek koji je cijeli živio za glazbu, ali i srcem živio glazbu |
 Umro je čovjek koji je živio za glazbu, ali u pravom smislu riječi i živio glazbu, rekli su svi koji su bolje poznavali pokojnog Martina Peru Borasa. Kolika je njegova ljubav prema glazbi, najbolje ilustrira podatak kako je pored redovitog rada u školama, u Ljubuškom i Čitluku, uložio toliko truda, energije, rada i strpljenja radeći s mnogim FRAMA-ma u Hercegovini te vježbao i svirao po crkvama. Ravnao je i međunarodnim orkestrom na međugorskom Mladifestu. Uložio je nebrojene sate potrebne da se od mnoštva raštimanih glasova dobije jedan zbor. Pokojni Boras je posebnu inspiraciju nalazio u crkvenoj glazbi. "Zlatna harfa" bila bi umnogome uskraćena bez sudjelovanja pokojnog Martina Pere.
- Nikako ne mogu zaboraviti njegovu dobroćudnost i
smisao za humor. S njim nikada nisu imali nikakvih problema ni
profesori, ni učenici. 'Ven tako' - bila mu je česta uzrečica kojom je
redovito pokazivao svoju dobroćudnost.
Ako glazba oplemenjuje ljude,
onda mi je jasno zastoje pokojni Pero bio tako plemenit - rekao je
njegov prijatelj i suradnik u školi prof. Drago Grgić.
Njegovi brojni
prijatelji i kolege imaju samo riječi hvale za njega. Kažu kako se ni u
teškim danima kratke bolesti nije žalio. - Škola je izgubila velikog
radnika, glazba, posebice crkvena, ostala je uskraćena za vrsnog
glazbenika, a njegova obitelj ostala je bez muža i oca - rekao je
Grgić. Pokojni prof. Boras ukopan je u prisustvu velikog broja
prijatelja i mladih iz cijele Hercegovine na mjesnom groblju Žabar na
Hardomilju.
Pjesme s njegova dva albuma izdana ratnih devedesetih: 'Svrati se Bože, večeras u moj rov!' i 'Majko, jednog sina za Hrvatsku rodi!' možete skinuti na sljedećem linku:
Pero Zelenika, Večernji list
|
ova tri ce u krusevu osvojiti. kakav grab
Coolio - Gangster's Paradise
Kakav vas je sv. Stjepan snaša i vas i vaše pratre. Naš ...
to domo